Pouzdanost opskrbe prirodnim plinom u svim zemljama Europske unije, pa i u Hrvatskoj, osigurana je dovoljnim količinama plina (iz uvoza i iz vlastite proizvodnje), razvojem plinskih sustava svake pojedine države i njihovom međusobnom povezanošću interkonekcijama te postojećim kapacitetima za njegovo skladištenje. U tom su „plinskom lancu“ upravo podzemna skladišta plina iznimno važna karika sigurnosti i fleksibilnosti sustava opskrbe prirodnim plinom, tj. sezonskog i dnevnog uravnoteženja odnosa dobave prirodnog plina i njegove potrošnje. Naime, potrošnja plina razlikuje se tijekom različitih godišnjih doba pa tako podzemna skladišta omogućavaju da se tijekom toplijih mjeseci, kad je potražnja za plinom manja, a time i njegova cijena niža, u njega spremaju „viškovi“ proizvodnje ili povoljnije kupljene uvezene količine plina da bi ih se moglo iskoristiti u hladnijem dijelu godine kad potrošnja višestruko raste zbog sezone grijanja.
Prirodni (ili zemni) plin jest plin bez boje i mirisa, s najvećim udjelom metana (85 – 95%) te je najučinkovitiji način njegova skladištenja u podzemnim, geološkim strukturama koje su mu prirodno „stanište“. Tako postoje tri osnovna tipa podzemnih skladišta plina: u iscrpljenim plinskim ili naftnim ležištima, u akviferima (vodonosnici, dijelovi ležišta koji su zasićeni vodom) te u solnim kavernama.
Najčešći oblik skladištenja plina u svijetu jest onaj u iscrpljenim plinskim ili naftnim ležištima, a najveća podzemna skladišta plina nalaze se u Rusiji, Ukrajini, Njemačkoj i Francuskoj. S obzirom na svoju namjenu podzemna se skladišta plina dijele na tzv. sezonska skladišta i vršna skladišta plina. Sezonska skladišta plina služe za uravnoteženje dobave i potrošnje plina između toplijih i hladnijih dijelova godine, a karakterizira ih mogućnost uskladištenja velikih količina plina i relativno pravilna izmjena ciklusa utiskivanja plina u iscrpljeno (prazno) plinsko ili naftno ležište i njegova povlačenja tijekom jedne „plinske“ (klimatske) godine. Naime, plin se obično utiskuje (skladišti) od travnja do listopada, a iz podzemnog se skladišta povlači od studenoga do ožujka (sezona grijanja).
Drugi tip skladišta jesu tzv. vršna skladišta plina. Takva skladišta imaju manji skladišni volumen od sezonskih skladišta, a osnovna im je namjena pokrivanje vršne potrošnje (tzv. „pikova“). Stoga u odnosu prema svojemu radnom volumenu imaju velik kapacitet povlačenja i utiskivanja plina koji im omogućava brzo pražnjenje i punjenje. Vršna skladišta mogu se isprazniti u nekoliko dana ili tjedana, a otprilike je isto toliko potrebno za njihovo ponovno punjenje ili dopunjavanje. Tako se za razliku od sezonskih skladišta vršna skladišta tijekom jedne sezone više puta prazne i pune/dopunjavaju.
01 6053 111
psp@psp.hr
